Mnogo vi|enih i onih koji to nisu, poneso{e lijepe uspomene iz na{e ~ar{ije. Od onog znanog pjesnika koji vojnikova u te{nju i o njemu lijepe rije~i napisa, do onih neznanih koji za te{anjsko gostoprimstvo uporedbu ne na|o{e.

Misti~na ljepota mjese~inom obasjane Gradine, sevdah u sokacima, ak{amluk u ba{~ama, voda sa Kosovca, miris lipe u ~ar{iji... Sve to, i mnogo drugog, u~ini da neki zauvjek i ostado{e u ~ar{iji.

Jedan od onih koji ostado{e i postado{e dio ~ar{ije jeste i Bata. Svi ga znaju. Znaju ga i oni {to opanke kupova{e, {to "{minke" i "pa~iji kljun" ganja{e, i oni {to pozori{te i priredbe gleda{e. Ovaj Kraji{nik je i za TO[K igrao. [ta je samo plakata i panoa napisao. Neki ka`u, da je i on jedan od re`isera na ~ar{ijskoj pozornici, a i sam je mnoge role odigrao. Evo nekih, ali ne pozori{nih, nego ~ar{ijskih, koje vrijedi sa~uvati od zaborava.

* * * * * *

Na parkirali{tu ispred Doma kulture, neznanac poku{ava da "upali" svoju {kodu, ali nikako ne uspjeva. Osmotri okolo, pa kada ugleda bradatu glavu na prozoru radio-stanice, upita:

Hej dru`e. Ima li ovdje blizu mehani~ar? Ne}e da upali.

Brada zvani "Amazonac", pomjeri ka`iprstom svoje nao~ale, protrlja bradu, pa, kao da od velikog izbora ne zna koga da mu predlo`i, zastade, a onda svojim hrapavim glasom prozbori:

Ima eno tamo, preko puta, u Borovu, kod apoteke. Samo pitaj za majstor-Batu. Doktor za {kode.

 

U|e neznanac u prodavnicu; u njoj Meho odabire odgovaraju}i broj za mu{terije, a Bata nosi teniske ozarenom klincu da ih proba.

Dobar dan, ko je ovdje majstor-Bata?

Ja sam Bata. Izvolite.

Ne}e auto da upali, pa mi u Domu kulture reko{e...

Postade Bati jasno ono nagla{avanje "majstora", a zna da je to Bradino maslo. Ne dade se smesti.

Jesi li povukao saug?

Jesam, jesam.

A, jesi li..., prebira Bata po glavi, {ta bi to jo{ majstorski pametno da pita, ... pro~epio dizne?

Jok , brate. Ne znam ti ja to.

Zna{ {ta, vidi{ da imam mu{terije. Nego hajde ti izvadi taj motor, donesi ga ovdje, pa }u ja to da pogledam.

Neznanac zbunjen. Vidi da tu ne{to ne {tima. Polako se okrenu vratima i izusti:

E, jebene ~ar{ije!

Ka`u da je neznanac nakon izlaska iz prodavnice susreo svog poznanika [kotu, mehani~ara, {to zanat kod majstora Hidajeta zavr{i, koji mu auto popravi – pro~epio dizne. Neznanac je mrmljao:

Ja jebene ~ar{ije! Ko sad ovdje koga zajebava?!

 

* * * * * *

Bata ide iz bolnice, sav nikakav. [to bi rekli u ~ar{iji, da ga vidi Bejto – odmah bi bojler u gasulhani uklju~io.

[ta je Bata? [ta te tako slo`ilo – prvi ga primjeti Kemo, stari lovac i ak{amlija.

[uti, bola Belaj! Jedva hodam. Pritisak.

Koliki je? – zabrinuto }e Kemo.

220.

Ih, brate, puno! A koliki ti je donji? On je va`niji.

Pipni pa }e{ vidjet’!

Do|e sebi Bata, uz svoj {iroki osmjeh, dok se Kemo povrati i shvati da bi mu svaka bila vi{ka.