BALIN^AD POPADALA SA
TRE[ANJA MR^ICA

^uo sam jednom da tvr|ava sa~uva du{u ~ar{ije kada je {ejtan ili du{manin ho}e sebi uzeti. Mnogi {ejtani i du{mani hodili su sa tom stra{nom `eljom i prema na{oj ~ar{iji. Od davnih, neznanih, preko Savojskog, pa do Radovana. I uvijek bi se ~ar{ijska du{a sa~uvala. I onda kada je to bilo te{ko povjerovati.

Vremenom, skriva~ du{e nisu bile samo zidine tvr|ave. Tvr|ava se razli preko Usore, do Bosne i gore - na Crni Vrh pope. Tako i sama du{a postade tvr|ava. Odbrani se i u zadnjem napadu koji smo i sami dobro upamtili. Cijene odbrane su uvijek visoke. Mnogo dobrih ljudi odnese rat. Nema vi{e u ~ar{iji Bale, Enesa, Muje Vodnika, Safeta Pobre, Sene, Mike, Kline. Nekog od njih i samo ime i muke rata odneso{e.

Pa kako da Mujo Vodnik ne do|e svaki dan na svoju kafu u ~ar{ijsku kafanu? Srce vu~e, a granate nedaju. @ivot mu se sav naopa~ke okrenuo. Pored `ivota najbli`ih, njemu je bilo i do `ivota ~ar{ije.

Tamo gdje se du{a ~ar{ije ne odbrani, vidite {ta im se desi. Istrjera{e se ~ar{ijaneri, poru{i{e crkve i d`amije, u~ini{e stra{ni zlo~ini. A ja sam ponosan na ovu na{u {to joj du{a osta ~ista i ponosna. Sa~uva{e se crkve i nenapravi{e se zlo~ini. A isku{enja su bila te{ka. Pokazuju to ispaljeni rafali po crkvi kraj puta i Perine opekotine, koji govore kakva je to te{ka borba bila, da se du{a ~ar{ije sa~uva.

Jednom smo ja i kom{ija brojali one projektile {to su u na{ kom{iluk pali, pa bez one "Lune" na vrh Numere, nabrojasmo blizu 20. I sve se sanira ko da ni padale nisu. A kako sanirati du{u Banja Luke, Fo~e, Trebinja?... Ali otome su ve} napisali i pisat }e i pjesnici i pisci i istori~ari. A ja }u ovdje zabilje`iti dvije sasvim neobi~ne ratne i poratne pri~e:

Poslije onog rata pred ~ar{ijskom kafanom sjedi Rizo i jegleni{e sa nekim musafirom. Utorak, pija~ni dan, puno svijeta. Prolaze i mla|i ljudi. Me|u njima i oni sa deformisanim nogama, rukama, sa {takama ili ranjavanim glavama. Rizo, porijeklom iz stare begovske porodice, stru~njak za kjigovodstvo, nije rado prihvatio partizanske novotarije. Posebno nije mogao "provariti" neke nove knjigovo|e koji su do ju~e {evariku sadivali kako bi to on govorio, a i one druge koji sa sela u grad do|o{e i va`ni postado{e pa po~e{e ~ar{iji predavanja dr`ati. Gledaju}i osaka}ene mladi}e musafir }e Rizi:

[teta mladosti, vidi l’ ti Rizah Be`e, {ta ovaj rat uradi?

Ma kakav rat, bolan, balin~ad popadala sa tre{anja mr~ica.

Eto, nakon toliko vremena sjedim pred istom tom kafanom i gledam mladi svijet i me|u njima dosta invalida. Ovaj rat je bio stra{an, `ao mi te mladosti. Ali kada ugledah jednog poznatog ~ar{ijskog momka sa fiksatorima u nogama koji je nastradao u saobra}ajnoj nesre}i, bio malo pod gasom, na um mi pade Rizo. Da sada sjedi sa onim svojim musafirom vjerovatno bi na njegovu konstataciju o ratnim posljedicama rekao:

Ma kakav rat. Dokopala se balin~ad jakih auta iz Njema~ke pa po na{im cestama kupe sebi i drugima belaja.

A rat u ljudima donosi strah. Bojao sam se, kao i mnogi drugi, onih silnih "Luna" i granata. Kada sam se malo navikao na njih, kura`io sam se malo vi{e nego {to sam kura`an bio, i strah uvijek pripisivao drugima. Mislim da se ve}ina tako pona{ala. Ali, bilo je i onih koji, jednostavno, nisu mogli sakriti taj strah. Organizam je reagovao nekontrolisano, van njihove volje. Tresli su se i zavla~ili u najdublje skrivene kutove prostorija. Jedan od njih je bio i D`emo. Radili smo skupa. Kada nas je najvi{e bilo strah pokazivali smo na D`emu,da bi svoj strah otjerali.

Jedno jutro D`emo }e meni:

Zna{ li bolan {ta mi se sino} desilo?

Ne znam, ali je vjerovatno ne{to oko granata. Sino} je dobro lupalo.

Jes’, ba{ oko granata. Ja ti s posla svrati kod Huse, i, ~a{ica po ~a{ica, dobro smo potegli. Krenuo ja preko Gri~a u stan na Krndiju, i, kada sam gore kod mezarluka bio, zatutnja, kroz ti{inu no}i. Udara l’, udara - granata za granatom. A meni ni{ta, k’o da i ne padaju.

Je l’ mogu}e?

Jes’, ali d`aba ti, niko da vidi.