Pod današnjim se imenom Tešanj prvi put spominje 1461. godine u Povelji kojom kralj Stjepan Tomaševic svome stricu Radivoju Krsticu uz ostalo daruje "i na Usori grad Tešanj". Izmedu 1463. i 1521. godine Tešanj je prelazio cas pod tursku cas pod ugarsku vlast, a u vremenu oko trinaest godina (1463-1476) Tešanj je bio središte Kraljevstva bosanskog i sjedište vojvode Radivoja Kotromanica, clana bosanske kraljevske loze. Kraljevstvo bosansko je tampon-drzava koju su uspostavili i potom dokinuli Turci. Tešanj ce zatim biti središte nahije, a kasnije i kadiluka kojeg su cinili tešanjska, maglajska i dobojska kapetanija, te varošica Novi Šeher. Kako je granica Otomanskog Carstva pomjerana daleko na sjever, Tešanj je mogao zivjeti i razvijati se u miru. Na lijevoj strani rijeke Usore, na obroncima planina Dubrava i Borja, osnovan je 1531. godine Gazi Husrev-begov vakuf, sa selima Omanjska i Kuzmadanje (Komušina i Planje), a cehaja tog vakufa postao je Gazi Ferhad-beg, sin Iskenderov, sestric sultana Sulejmana Velicanstvenog, koji je osnovao svoj vakuf na desnoj strani Usore. I taj Ferhad-beg, koji se prvi put u povijesnim dokumentima spominje kao sudionik Mohacke bitke (1526), zapravo je najznacajnija licnost za rani razvitak Tešnja. On je graditelj glavne tešanjske dzamije (Caršijska ili Ferhadija) koju je, kako stoji u vakufnami, sagradio "za Bozije robove koji obavljaju namaz nakon idolopoklonstva". Još je 1557. godine uvakufio mekteb (osnovna škola) i medresu (srednja škola), han, trideset i dva ducana, mlinove, ciftluke (feudalni posjed) Jablanica i Caglici (danas sela), ogromnu svotu novca... Ferhad-beg je umro 1568. godine i sahranjen je pred svojom dzamijom u Tešnju. Epitaf na njegovu nišanu najstariji je islamski natpis u ovom kraju.