UMJETNOST: Ahmet Hundur, slikar iz Tesnja,
nakon nekoliko samostalnih izlozbi kod nas i
vani ( Turska, Francuska) svrstao se u red
umjetnika ciji se kreativni izraz prepoznaje
u masi galeristima vrlo raspolozivih slikara i
na dobrom je putu da stane u saf sa najboljim

TESANJ JE BOSNA U MALOM

Ahmet Hundur je slikar tipicne bosanske arhitektonike. Njegovo je slikarstvo pasionirano i opsesivno atribucijama klasicnim za bosanski milje i bosnjacku tradiciju. Kaldrma, ahmedije, nisani, zvekiri, halke, ibrici, sablje, arabeske, pehlivani, kudret-sahat i kudret-voda... i zastrasujuca ljepota konja, dominirajuci su elementi njegove inspiracije. Hundurove kreacije najvise su interesiranja izazvale na izlozbi u Izmiru u okviru 4. Internacionalnog festivala folklora gdje se predstavio sa 22 rada medju kojima su crtezi iz ciklusa "Strah" pobrali najvece simpatije.

Indira Kucuk - Sorguc Vi koristite jednu likovnu tehniku koja u nasem slikarskom miljeu i nije bas primjetna. Radi se o bajcu. Mozete li nam objasniti koji efekt postizete upotrebljavajuci ovu tehniku i sta su njene prednosti u odnosu na druge?

HUNDUR: Bajc se pravi iz orahove kore-cijedi se u tecnost koja se susi, naposlijetku dobije se prah. Moze se reci da se vodi prava rovovska borbadok se dobije kilogram tog praha. Ali upravo ta borba i nacin na koji se postize, presudna je u slikarskom zahvatu. Ona omogucuje da se uoce jaki odnosi svjetla i tame, gdje se naslucuje patnja od prije sto godina. Bajc, dakle, omogucuje tu vremesnost, staretinarnost slici i daje joj odredjenu dokumentarnost. Dali kod nas slikari proferiraju bajc? Cini mi se da ste vi nosilac te novine? HUNDUR: Ja mislim da niko u bosni ne radi u bajcu.


Dali kod nas slikari proferiraju bajc? Cini mi se da ste vi nosilac te novine?

HUNDUR: Ja mislim da niko u bosni ne radi u bajcu.


Dio tesanjske tradicionalnosti

Mozete li identificirati motive koji preovladavaju na Vasim slikama. Na prvi pogled moze se uociti da dominira zavicajna tematika-kulturno-historijske vrijednosti Tesnja, tradicionalnost, zov proslosti?

HUNDUR: Mene uvijek pitaju kada im se dopadnu neki motivi na mojim slikama, gdje sam to nasao. A svi se mi svaki dan susrecemos tim objektima, predmetima, simbolima. Dovoljno je proci glavnom ulicom Tesnja a da vas zapljusne masa interesantnih motiva, po mnogo cemu karakteristicnih. Mnogi mi spocitavaju da sam previse vezan za Tesanj. Ali, to je normalno. Moja porodica je ovdje generacijama i nema nista neobicno u tome sto svoju inspiracijucrpim iz ovih zidina, sa ovih ulica, kuca, cesmi, gradjevina-carsije. Zasto bih ja slikao rimske gradjevine, a moje okruzenje je potpuno drugacije? Na kraju, zasto bjezati od necega sto je dio mene, cega sam ja dio?

Tesanj je gradic u kojem ti se cini da bi mogao zivjeti vjecno-protok dogadjaja i vremena za jedno urbano jezgro nevjerovatno je spor i umjeren.

HUNDUR: Tesanj je, fakat, Bosna u malom. Sva se Bosna, i arhitektonski i obicajno, i kulturno, u cjelini, ali i po mentalitetu i adetu oslikava u Tesnju. Ono sto su drugi gradovi davno napustili i zaboravili, zapustili ili se preko noci odrekli, u Tesnju mozete pronaci. Ovaj grad je sacuvao identitet, kulturu I tradiciju zahvaljujuci svojim gradjanima koji su svjesno produzili zivot gradicu tipicne bosnjacke provenijencije.U mentalnom sklopu tesanjskog covjeka je da se tesko odrice naslijedja, pa sam vjerovatno i ja u genima povukao tu nit. Zato, ove pametine vidim za potrebno da motivaciju trazim negdje drugdje.


Takva shvatanja su logicna. Postoji znatan broj svjetski priznatih umjetnika koji su "lokalni" po motivu.

HUNDUR: Umjetnik je po vokaciji kozmopolit, ali uvijek sa sobom nosi barem djelic sredine u kojoj je rastao.Da li se ja trebam baviti apstrakcijom, impresionizmom iliklasicizmom - to je stvar unutarnjeg osjecaja - dusevnog stanja.Medjutim, ja ni trunke od takvih strujanja ne osjecam u sebi.


To je vec pitanje usmjerenja. U fazi smo nekog postpostmodernizma. Ima li dalje?

HUNDUR: Ja mislim da je u umjetnosti vec sve receno. Ovo sto imamo priliku vidjeti samo su razlicite varijacije na odredjene teme i pravce u umjetnosti. Naravno da ne mogu reci ne valja apstrakcija, a da je ovo sto ja radim uredu - sve su to subjektivisticke umjetnicke vizije. Jer svi imamo drukcija vidjenja svijeta i stvarnosti. Nije moj cilj pokazati kako je izgledala tesanjska carsija prije sto godina, nego da joj dam obol vlastitog poimanjastvarnosti koja namece niz univerzalistickih pitanja. Te teme se, cini mi se , jednako ticu svakog Tesnjaka a i Ljubljancanina, naprimjer.

Narudzba iz predsjednikova kabineta

A znacenje same slike trebaju biti gledateljev utisak. Na vasim slikama vrlo ekspresivno dusevna stanja: strah, zebnja, ljubav, razocarenje, ljepota, misticnost, lezernost.

HUNDUR: To i jeste cilj. Mi u Bosni smo za ovih pet godina nakupili svakakvih strahova, vidjeli smo svasta, a to bi znacilo da ja kao umjetnikpokusam takav strah akceptirati. Medjutim to nije potrebno. Potrebno je iskazati strah kao univerzalnu ljudsku osobinu. Neko se strasi banalnih stvari, a neko se ne boji katastrofa. Ja se ciklusom "Strah" ni u jednom momentu nisam zelio vratiti u rat. Zelio sam da to stanje bude vidljivo prostim okom. Stoga sam ga i pokazao kroz oci jer se u njima najbilje citaju dusevna stanja, prema onoj -oci su ogledalo duse. Meni je najtezi dio posla upravo dati ime slici. Kada pocnem raditi, znam sta zelim i to u startu vidim na platnu. Ali o dvjema stvarima nisam nikada razmisljao: Kako ce se slika zvati i da li cu je prodati?

Vase slike sve vise vidjamo u kabinetima ministara... Jedna je i u uredu clana Predsjednistva gospodina Izetbegovica?

HUNDUR: Pa, nema ih bas. Tacno je da se jedna slika nalazi u presjednikovom kabinetu. Bila je to narudzba - neodredjena tematski. Trebalo je samo da dominiraju bosanski motivi. Svi mi znamo sta je kapija, zvekir, ornament, halka, polumjesec, ... to je i naslikano, a to je i osnov islamske arhitekture.

Hiljadama godina mozemo "prodavati" svoju tradiciju

I upravo zbog toga , radeci i preuzimajuci motive iz bosnjacke bastine, mozemo prosiriti glas o sebi. Pokazati drugima, koji o nama ne znaju nista, sta imamo - a imamo puno toga., to bi trebao biti nas primarni cilj. Jedno vrijeme radio sam mini crteze tesanjskih cesmi, lukova, kamena-oblutaka itd., i zove me jedan covjek iz Sarajeva i kaze: "Pa sto ovo ne radis stalno"? A ja te crteze nisam smatrao nekakvom estetskom vrijednoscu! "U Americi ovakve stvari placaju zlatom", nastavlja on. "Zasto"? "Zato sto Amerika nema tradiciju. Jedino sto moze ponuditi, a nije bas najsvjetlije, jeste borba izmedju Indijanaca i kauboja." Nama je Bog dao da smo na takvoj vjetrometini od Rima i mnogo ranije do NATO-a da hiljadama godina mozemo "prodavati" svoju prenapucenu tradiciju.

Motivi koje slazete u cjeloviti prizor, fragmentarno isplivavaju iz slike, kao da zele govoriti svaki za sebe. Koliko u tom segmentiranju ima utjecaja nekih drugih bh. umjetnika ?

HUNDUR: Ja sam bio student u klasi profesora Milivoja Unkovica i Ratka Lalica. Mersad Berber, Salim Obralic, Seid Hasanefendic-pripadaju generaciji koja je utjecala na mene. Berber je maestro svjetskog glasa i normalno je ako imas takve profesore, kao sto je akdemik Dzevad Hozo, da si na neki nacin inficiran njihovim vidjenjem umjetnosti. Velika je sreca sto je moja generacija imala priliku biti u drustvu takvih ljudi i uciti od njih. Da li sam ja uzeo nesto od Dzevada Hoze? Vjerovatno jesam. Ali da li nekoga oponasam-to je vec drugo pitanje na koje ja ne mogu dati odgovor.

Ne oponasam nikoga, mada mnoge moji konji asociraju na Berberove

Nije pitanje imitacije nego asocijacije. Kad vidim nisane sa calmom, prva asocijacija je Seid Hasanefendic.

HUNDUR: U ciklusu "Strah" dominantna je figura konja koja u prvi moment izaziva kod ljudi istu asocijaciju i Berberovi konji! Ja jednostavno ne zelim da oponasam nekoga. Zelim da izgradim nekakav svoj odredjeni stil po kojem bih trebao da budem prepoznatljiv. A to se postize samo aktivnim radom. Dobio sam status samostalnog umjetnika i potpuno sam se posvetio umjetnosti - to radim i od toga zivim. Clan sam i Udruzenja likovnih umjetnika BiH i dobijam pozive za ucestvovanje na tim revijalnim izlozbama. Volio bih da i ja ucestvujemu obnovi Pociteljske likovne kolonije!
Prije dobijanja statusa free-lancera sta ste radili? HUNDUR:Do prije dvije godine radio sam u Tvornici svjecica kao dizajner i pravio sam reklamni materijal za te proizvode. Bilo je to 1995. i 1996. godine. Ali znate kakva je situacija u privredi. Cim slabije ide proizvodnja, prvo sto se reze jeste marketing i ja sam dosao u situaciju da cekam i da na kraju uzmem radnu knjizicu. Ja sad radim 15 sati dnevno u prosjeku i malo je jer ovaj posao nije stanceraj, za njega treba puno vremena.

Kako zivi jedan umjetnik daleko od centra?

HUNDUR: Pa, ne mora biti da je u centru sve najbolje. Meni je ovdje fino, a u centru prodajem slike. Sarajevo je poslije Tesnja moj najdrazi grad - pola zivota sam tamo proveo. Ali ne treba sve velike stvari vezati za seher. Ismet Mujezinovic nije bio Sarajlija, ali je bio dobar slikar, najbolji bosanski pejzazist Enver Krupic takodjer.Ko se bavi iole kreativnim poslom, treba da mu je jasna jedna stvar - u Tesnju nema velicina, nema izuzetno dobar i izuzetno los. Naravno, postoje razlike u kvalitetu ali kvalitetom isturat` glavu iznad one carsijske linije nije preporucljivo - moze se lahko bez glave ostati . Zasto je kod nas uvrijezeno misljenje da ako je neko umjetnik, pjesnik, glumac mora biti boem, piti, valjati se po cesti da bi na sebe skrenuo paznju!? Samo iskren odnos pobudjuje paznju. Nikad nisam sjeo za stafelaj i rekao : E, ovo ces, Ahmo, uraditi za sto, a ovo za hiljadu maraka. Cijenu poslije odredjuje moja supruga koja je ekonomist (smijeh).

Slike se, znaci, dobro prodaju?

HUNDUR: Pa, od toga zivimo. Moram uplacivati penziono, kupovati materijal itd.

Iz vase generacije sa ALU ko je danas aktivan?

HUNDUR: Tu je Nijaz Omerovic, Irfan Hozo i ja. Jako nas je malo ostalo.

Vi ste zajedno sa Omerovicem izlagali u Gracanici?

HUNDUR: Da. Izlozba je bila vrlo posjecena, a mene je imponiralo sto nam je nas uvazeni knjizevnik i umjetnik Nedzad Ibrisimovic cestitao na profesionalnosti. Pored Omerovica i mene, tada su izlagala i dvojica vrsnih majstora slikara iz Maglaja - Cickosic i Mahmic, koji, nazalost, malo rade jer je sredina oskudna, siromasna.
 
Preostale slike iz ciklusa "STRAH" i "Pehlivan" mozete naruciti direktno kod umjetnika na telefon:

++38790153689
++38774751159

Intervju dat nedjeljnom listu "Ljiljan" 07.02.1999 , text preuzet iz istog uz "jaransku" dozvolu gosp. Ahmeta Hundura . Hvala !
nazad na kulturu