Ko je Ahmet Hundur , saznacete iz donjih krittika , kakva su njegova razmisljanja odace Vam redovi preuzeti iz njegovog intervjua datog nedjeljnom listu "LJILJAN" . Radove gosp. Hundura mozete pogledati exclusivno kod nas na stranici STRAH . Steta sto slike nemogu prenjeti mirs Ahminih autohtonih motiva , ali uz malo maste ...
Ahmet HUNDUR je rodjen u Tesnju 1957. godine, gdje je zavrsio osnovnu
skolu i gimnaziju. 1979. godine zavrsava Akademiju likovnih umjetnosti
u Sarajevu. Do sada je 
izlagao
dvadeset puta u zemlji i inostranstvu. Clan je ULUBiH-a. Zivi i radi u
Tesnju kao samostalni likovni umjetnik. Ahmet Hundur je umjetnik koji
traga
za trascedentalnim, te zbog toga razara morfologiju pojavnog svijeta nastojeci
prodrijeti u zaumno koje smatra bitnim ishodistem ovostranoga. Dakle,
kao slikaru primarno metafizicke inspiracije njemu su sasvim dovoljni
zavicajni thoposi kao znaci iza kojih se, dubljom percepcijom koja je
modernome umjetniku imanentna, destrukcijom forme i oniricnim vizijama,
moze pribliziti Sustini i Smislu, ali, naravno nikada ih sasvim dosegnuti.
No, tu negdje i nastaje umjetnost kao Smisao za sebe, te umjetnik, kao
Hundurov pehlivan, somnambuli izmedju svijeta za sebe, kojega je napustio,
i punine bica ispred sebe, do koje ne moze stici, vibrirajuci na tankome
uzetu sto ga povezuje i s jednim i s drugim, a sa kojega se svakoga trena
moze survati u ponor opustosene i dehumanizirane stvarnosti u kojoj bitise,
ili pak vinuti se u slucene i zudjene sfere kojima je opsjednut, kao pehlivan
u Sijaricevoj pripovijeci "Dogodi se to u Tesnju" u kojoj je, ocevidno,
Hundur i pronasao inspirativni impuls za svoj ciklus crteza o pehlivanu
koji su mnogo vise nego figurativne studije.
NAD SLIKAMA AHMETA HUNDURA
Slikar Ahmet Hundur se duhovno formirao u jednom, usudjujem se reci, povjesnom rekvijarumu gdje su i prirodne datosti gubile od svoje elementarnosti i bile prozimane
nekom
tajnovitom duhovnoscu, povijesnim zracenjem koje se ne moze doslutiti nigdje
do li u Tesnju. Njegova stvaralacka svijest se, stoga, i nije mogla nicemu
drugom odazvati do li tom povijesnom dahu, utkanom u svemu sto je bilo oko
njega, njegovo slikarstvo je, ustvari, osvjescivanje onoga sto on nosi u
sebi kao integralni dio svoga bica, cak i u onim njegovim nesvjesnim sferama.
Objekat svoje 
slike
on modelira do one tacke kada dah povijesnog biva prepoznatljiv u svojoj
osnovnoj biti, u patini minulosti i u razbokorenoj svijesti o neunistivosti.
To su, zapravo, dva toka rada njegovog uma u stvaralackom cinu i oni se
nagonski ispoljavaju izazivajuci, cak, i neke negativne posljedice u
njegovom radu: jer slikaru se cini da je taj proces raskrivanja povijesnog
u svom dvostrukom vidu, vidu minulosti i vidu ustrajne gordosti, neprekinut,
da se on razvija u vrijeme dok slikar stvara i zato on ima potrebu da svoju
sliku stalno dogradjuje jer mu se cini, kad god pogleda njeno lice, da postoje
neki novi momenti koje treba ugraditi. Dakako, njemu se ovi procesi ne ukazuju
u ovakoj cistoj osvijescenosti, ali su prisutni 
u
onom njegovom unutarnjem nagonu za stalnim dozivljavanjem i prezivljavanjem
onogq sto je vec i dozivljeno i prezivljeno. Mozda bi slikar bio u znatno
povoljnijem polozaju da se distancirao od svog duhovnog miljea, distancirao
u fizickom smislu, ali bi se tada, mozda, osjecao nedovoljno autothonim,
a to bi, sa svoje strane, izazvalo odredjena tjeskobna stanja koja bi se
ponovo javljala kao svojevrsna kocnica. Stoga, milje u kome se formirao
i koji nastoji prenijeti na svoja platna, javlja se kao njegov usud koji
mora nositi sa sobom i voditi vjecni dijalog s njim... U zavrsnom dijelu
ovih razmatranja treba reci i ovo: Ahmet Hundur je izraziti crtac. Cjelokupno
njegovo djelo je zasnovano na crtezu, od tog crteza ono
stice i svoje odredjene kvalitete, onaj skriveni dinamizam koji se u sliku
unosi preko uvijek naglasenih kontura elemenata od kojih je satkana slika.
Ta njegova stvaralacka karakteristika je, dakako, najvidljivija upravo na
eksponatima zasnovanim na crtezu. Ima on u crtezu niz eksponata koje je
naknadno prevodio u ulja na platnu pa se javljaju kao svojevrsne replike,
ima crteza koje lavira ali ima i crteza ocuvanih u njegovom izvornom vidu.
Posebno su impresivni njegovi crtezi pehlivana koji konopcem premoscava
prostor. Ti pehlivani su inspirirani pripovjetkom Camila Sijarica, "Dogodi
se to u Tesnju"; ali se ne pojavljuju kao gola ilustracija vec kao originalna
interpretacija cina kojim se covjek osvjedocuje kao mocnik koji moze prkositi
svim silama koje nastoje ograniciti njegovu moc. Hundurovi pehlivani su
fikcije te covjekove nadmoci i tu fikciju slikar nadgradjuje unutarnjim
naponima tijela i grcenjem misica da se ostvari postavljeni cilj. Ima u
tim crtezima i nesto od folkloristickog daha, naglasenog u kostimu i percinu.
VOJISLAV VUJANOVIC